Aktuelna tema u svjetskom fudbalu je ideja koju ima FIFA da se Svjetsko prvenstvo održava svake dvije godine.
U toku je izrada studije izvodljivosti o praktičnosti organizacije Mundijala svake dvije godine usprkos žestokim kritikama raznih federacija, klubova, igrača I navijačkih grupa.
Generalni sekretar FIFPRO organizacije Jonas Baer-Hofman kazao je da nijedna važna odluka ne može da se donese bez konsultacija sa najvažnijim akterima – fudbalerima. „Ako ideja sprovede u sadašnjem formatu, uprkos svim primjedbama, onda će to, naravno, dovesti do velikih potresa u industriji.
Jednostavno ne mislim da će zainteresovane strane prihvatiti jednostrane odluke povodom ovog pitanja, ili čak i u
bilo kojoj oblasti koja tako značajno utiče na fudbal. Dakle, to je trenutno tema svih razgovora sa zainteresovanim stranama, konsultacije više nisu dovoljne.
Potrebni su nam dogovori”, kazao je Baer-Hofman. FIFA je u akciju krenula iznenada, to je ono što smeta mnogima. „Ovo su fundamentalne promjene. Potrebno je da ljudi imaju vremena da se konsultuju i analiziraju. Ja bih morao da znam kakav je ekonomski uticaj, morao bih da znam kakav je društveni uticaj itd. Sva ova pitanja su bez odgovora, tako da ne postoji osnova za donošenje bilo kakve jednostrane odluke o tome, što je najveća mana načina na koji je proces vođen”, kazao je on.
Baer-Hofman je naglasio važnost toga da igrači budu do detalja upoznati sa promjenama, sa obavezama koje ih čekaju, sa kalendarom takmičenja. “Nijedno Svjetsko prvenstvo se neće igrati bez fudbalera, prosto i jednostavno. Dakle, igrači će morati da budu uključeni u ovu igru i moraće da se obezbijedi konzenzus. Ali, prije svega, moraju da se obezbijede promjene koji su zdrave, korisne i pozitivne za igrače”.
Može li FIFA pronaći kompromis na koji će pristati igrači? “Mislim da je predlog da igrači svako ljeto provedu odvojeni od porodica na najmanje mjesec, a pod pritiskom da se odmah nakon toga vrate u svoje klubove, jednostano neprihvatljiv za njih. Ne vidim da to može funkcioniše čak ni u nekom kompromisnom rješenju. Dakle, prvo bi moralo da bude mnogo promjena u razgovoru da bi se uopšte pronašao kompromis.”
Veliki broj fudbalera, bivših i sadašnjih asova, smatraju da bi Mundijal na dvije godine “ubio” draž ovog spektakularnog takmičenja.
“Mislim da mnogi igrači cijene specifičnost Svjetskog prventva, takođe I navijači zapravo cijene to što se Mundijal
čeka četiri godine. Činjenica da se ne igra često stvara privlačnost, zar ne? To je jedna stvar. Što se tiče igre, mislim da nije dobro tražiti od igrača da trče, trče, trče, igraju, igraju… Šta je sa njihovim odmorom, njihovom porodičnom životu i njihovim fizičkim sposobnostima. Ko je na dobitku kada su igrači povrijeđeni? Ko je na dobitku ako su
igrači na 90 ili 80 procenata intenziteta, jer već imaju 60, 65 utakmica u nogama dok ne dođu do vrhunca fudbalske sezone?”, pitase Baer-Hofman.
Njega raduje to što su fudbaleri aktivno uključeni u ovu problematiku. „Ni ja, ni ljudi koji sjede u kancelarijama
FIFA, ne bi imali posao bez igrača. Oni su ti koji izlaze na na teren i koji igraju najljepšu igru, zbog kojih je fudbal to što jeste. Njihovo mišljenje je najvažnije. Njihov glas je moćan, mora da se čuje. FIFPRO je njihov štit, mi predstavljamo njihov glas. Ali vrlo je jasno da u fudbalskom ekosistemu igrači moraju da imaju mnogo jaču poziciju nego u prošlosti.”
Priča o Mundijalu na svake dvije godine, nadovezala se na priču (propalu) o Superligi, koju je zaustavila UEFA.
„Mislim da se dešava neka vrsta borbe za moć. I Superliga je očigledno bila na tom tragu. Neki bi rekli da je proširenje Lige šampiona takođe pokazivanje moći u odnosu na nacionalne lige. Sada je i ovo,
navodno, borba za moć. Ono što se jasno dešava jeste da sve institucije, svi organizatori velikih takmičenja pokušavaju da preuzmu kontrolu i da njihova takmičenja dobiju relevantnost u sve težem rasporedu utakmica. U godini ima samo toliko dana, ima samo toliko mjesta za emitovanje na TV stanicama, tako različite grupe iz komercijalnih i drugih razloga pokušavaju da preuzmu kontrolu nad što većim dijelom kolača”, kazao je Baer-Hofman.
Najgora stvar je, ističe, on što mu se čini da je praktično nemoguće donositi bilo kakve odluke jedinstvenim stavom.
“FIFA navodno radi protiv UEFA, UEFA radi protiv FIFA, a onda klubovi pokušavaju da se odvoje. Zaista postoji jaz u liderstvu i dobrom upravljanju. Moramo da se postaramo da dođemo do odgovarajućih pregovaračkih ishoda koji će pomoći da se fudbal razvije”, zaključio je.
