Mirko Raičević je bio dugogodišnji kapiten Budućnosti iOFK Titograda, sa kojima je osvojio dvije titule prvaka I dva Kupa Crne Gore. Bio je član prve crnogorske reprezentacije i starter u prvom meču našeg nacionalnog tima, protiv Mađarske 2007. godine. Upisao je ukupno tri nastupa. Sedam godina je igrao u Ukrajini, za Zorju, Černomorec i Hoverlu, odigravši preko 150 mečeva u prvoligaškom takmičenju.
- Smatram da je u većini slučajeva status igraca nezavidan, pogotovo u manjim klubovima i sredinama. Smatram da su egzistencijalno ugroženi, jer nisu svi oni zastićeni valjanim ugovorom koji im garantuje ostvarivanje njihovih prava. Većina nema ni osnovno zdrvstveno osiguranje a kamoli osiguranje u slučaju povrede, tako da se vrlo često igrač koji se povrijedi liječi o svom trošku i biva prepušten sam sebi.
- U prethodnom odgovoru sam rekao dvije stvari koje bi mogle da budu puno bolje. Naravno, to najviše zavisi od samog igrača koji želi ili ne želi da prihvati pravila poslodavca, nisam pravnik da bih mogao detaljno da nešto kažem povodom toga, ali svakako smatram da bi igrač trebalo da zahtijeva garancije u vidu ugovora koji bi mu pružio sigurnost u naplati svoje zarade, a drugo – da zahtijeva makar osnovnu zdravstvenu zaštitu od povreda (koje su učestale na treningu ili utakmici) na poslu.
- Mlade igrače bi trebalo edukovati, trebalo bi ih upoznavati koliki rizik nosi ozbiljno bavljenje sportom. Ne treba im govoriti samo lijepu stranu medalje, jer onda dođe do toga da zapostavljaju školu I druga interesovanja, a kod velikih očekivanja i razočaranja budu velika, jer mali broj fudbalera uspijeva da zaigra na vrhunskom nivou. Tako dobijemo mladića od 25 godina koji niti ima radne navike niti ima obrazovanje i on se vrlo teško adaptira na novi način zivota koji nema veze sa fudbalom. Poručio bih im da su privilegovani samim tim jer se bave onim što vole, ali da ne zapostavljaju školu, da budu vrijedni, radni I uporni i da slušaju svoje trenere.
- Fudbal je skup sport i sport koji iz dana u dan napreduje na svjetskom nivou. Trebalo bi ulagati u sve što je navedeno, ali mislim da bi prije svega trebalo da se ulagaže u edukaciju trenera i u rad sa mlađim selekcijama, pa krenuti dalje, u jačanje infrastrukture itd… Klubovi jednostavno moraju da više pažnje posvete mlađim kategorijama, jer od toga zavisi budućnost kluba a kasnije i reprezentacije. Treneri u mlađim kategorijama moraju da budu više cijenjeni, poštovani i plaćeni jer su oni stvaraoci budućnosti crnogorskog fudbala.
- Igrao sam u ukrajinskoj Premijer ligi sedam godina. U vrijeme koje sam proveo tamo osjećao sam se kao pravi igrač. Svi u klubu rade u službi igrača – od higijeničarke do predsjednika. Organizacija i profesionalizam su na vrhunskom i zavidnom nivou. Kod nas bih volio vidim više profesionalizma i posvećenosti kod igrača, jer se bave najvažnijom sporednom stvari na svijetu, a naravno i odnos svih struktura kluba prema igraču, kao nekom ko je najvažnija karika u fudbalskom lancu, mora da bude maksimalno profesionalan.
